Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Iranski nuklearni program – šta zaista govore izraelski dokumenti
Savremeni svet

Iranski nuklearni program – šta zaista govore izraelski dokumenti

PDF Štampa El. pošta
Eleonora Loruso   
ponedeljak, 07. maj 2018.

Stručnjaci iz Francuske, Nemačke i Velike Britanije, kao i inspektori iz međunarodne Agencije za atomsku energiju, imaće zadatak da ukratko ispitaju iranski nuklearni arhiv kako ga je definisao izraelski premijer Netanjahu, tokom jedne teatralne televizijske prezentacije prošlog ponedeljka.

Šef vlade u Tel Avivu, optužio je bez okolišanja Iran, da je lagao oko svojih aktivnosti obogaćivanja uranijuma, ukazujući, u svojstvu potpore vlastitih izjava, na 55 hiljada stranica, i isto toliko fajlova na 183 CD-a, što je sveukupno pola tone materijala do kojeg je došla u posed izraelska obaveštajna služba.

Ipak, međunarodna zajednica je reagovala sa skepsom, govoreći da je reč o informacijama koje su već poznate, i koje su isplivale u periodu koji je prethodio potpisivanju sporazuma sa Teheranom 2015. godine. Nasuprot njoj, SAD podupiru zasnovanost optužbi, sa novim državnim sekretarom Pompeom, koji je dokumente okarakterisao kao verodostojne, dok predsednik Tramp ne žuri, uprkos predstojećem isteku ugovora 12 . maja (do tog datuma američki predsednik mora da odluči da li će se SAD povući iz međunarodnog sporazuma sa Iranom, prim. prevodioca).

Sumnje

Šou, a ne otkriće. Mnogi smatraju da je ono što se zbilo prošlog ponedeljka, pre svega bila jedna „prezentacija“ materijala koji je već poznat.

Prema sajtu Defence One, ako su tajni dokumenti koje su izraelski agenti ugrabili, oni koji su pokazani u direktnom televizijskom prenosu, sigurno je da je „iranski nuklearni program bio zamrznut“. Posebno je bilo pozivanja na informacije koje su skoro identične onima koje su već obelodanjene u „Ključnim zaključcima“ (Key Judgments) iz 2007. godine, koji čine deo Procene nacionalne obaveštajne zajednice (National Intelligence Estimate), a potom i izveštaja same Agencije za atomsku energiju iz 2011. godine, sa naslovom „Moguće vojne dimenzije iranskog nuklearnog programa“ (Possible Military Dimensions to Iran's Nuclear Programme). Svi ovi dokumenti su već bili poznati, u momentu kada je američki predsednik Obama pre tri godine potpisao nuklearni sporazum, kojeg njegov naslednik Tramp želi da modifikuje još od svog ustoličenja.

Takođe, prema listu The Atlantic, početna izjava Netanjahua – „Nešto što svet još nije video“ (Something that the world has never seen), je pogrešna, barem delimično. ,,Najveći deo govora ticao se tajnog iranskog nuklearnog programa od 1999. godine do 2003. godine, i nema „pištolja koji se puši“ vezano za nastavljanje tog programa čime bi se kršio sporazum“. Dakle, ne bi bilo ni nekog opravdanja za Trampa da se povuče iz sporazuma.

Iran je lagao?

Prema posmatračima međunarodnih prilika, nema sumnje da je Teheran u prošlosti lagao oko svojih aktivnosti u pogledu obogaćivanja uranijuma u vojne svrhe. I to je bio razlog zašto su proteklih godina pregovori koje su vodili Kina, EU, Francuska, Nemačka, Velika Britanija i SAD, bili teški, i docnije okončani sa Zajedničkim sveobuhvatnim planom dejstva (Joint Comprehensive Plan of Action), koji je sklopljen sa islamskom republikom 2015. godine. Ključni uslov bilo je to da se Teheran saglasi sa proverama na terenu pod pretnjom obnavljanja ekonomskih sankcija.

Sada, poenta je u tome da se shvati, da li je vojna namena i dalje razvijana u protekle dve i po godine. Budući da su dokumenti na koje je ukazao Netanjahu „stari“, laže li Iran još uvek? Radi li još uvek na tajnim programima? Prema listu Economist , „nema dokaza da je Iran kršio sporazum“. Štaviše, prema ovom magazinu, pravi adresat Netanjahuovog govora trebao bi da bude šef Bele Kuće Tramp.

Odakle potiče materijal?

Autentičnost materijala kojeg je pokazao izraelski premijer nije dovedena u sumnju. Prema listu New York Times, on je navodno bio pohranjen od strane Irana u jednoj anonimnoj građevini u Šorabadu, južnoj delu prestonice Teherana, odakle su međutim, tajni agenti Mosada uspeli da ga prokrijumčare. Ipak, ne začas. Otkriće, u stvari, potiče od pre dve godine, ali je tek sada odlučeno da se obelodani, verovatno da bi uticalo na javno mnenje (posebno američko), u vezi potrebe da se promeni odnos prema islamskoj republici.

Prepad agenata Tel Aviva, navodno se dogodio u januaru, tokom samo jedne noći, uprkos brdu materijala, i tokom istog meseca, jedna kopija dosijea isporučena je Vašingtonu, lično od strane šefa Mosada. CIA je navodno već bila upoznata sa delom informacija.

Usaglašen potez sa SAD?

„Lično sam pročitao različite iranske dosijee. Naše kolege iz obaveštajne zajednice su analizirali i preveli sa farsi jezika desetine hiljada strana. Ovaj posao analiziranja traje više meseci. Smatramo da su dokumenti koje smo videli pouzdani“ izjavio je Majk Pompeo, šef američkog ministarstva spoljnih poslova, i prva ličnost CIA-e sve do nekoliko meseci ranije.

Sada će sam Pompeo da prodiskutuje sa evrpskim liderima obnavljanje sporazuma, nakon telefonskog razgovora o njemu Netanjahua i Trampa. Sama Bela Kuća je podvukla, kako činjenice na koje se poziva Izrael, „koincidiraju sa onim što SAD znaju već dugo vremena (...) Iran ima tajni program za razvijanje nuklearnog oružja, koji je pokušao, ali nije uspeo da sakrije od sveta i vlastitog naroda“, primetila je američka administracija.

Isticanje roka 12. maja

Neizbežno se nameće da je potez Netanjahua imao kao cilj da utiče na odluku Donalda Trampa koji do 12. maja treba da odluči da li da obnovi sporazum sa Iranom, izađe iz njega ili ga modifikuje. Izraelski premijer tako bi nagovorio Trampa da „učini ispravnu stvar“ naspram jednog „groznog“ sporazuma. Ali, izlazak SAD iz sporazuma mogao bi da ima nesagledive posledice.

Za sada, Tramp se ograničio na to da kaže – „videćemo šta će se dogoditi. Neću da sada kažem šta ću da uradim, iako mnoge osobe misle da znaju. Doneću odluku 12. maja ili pre“.

Pravi ciljevi Netanijahua

Prema listu New York Times, ipak, pravi cilj Netanjahua, nije bio toliko da dokaže nastavak nuklearnog programa, koliko da problematizuje efikasnost važećeg sporazuma, možda čak uvodeći sankcije i restrikcije koje bi svele na pravu meru pretnju koju Teheran predstavlja za Izrael.

Postoji više razloga za to, ali glavni se tiče načina na koji je postignut sporazum sa Iranom. Sporazum predviđa proveru od strane inspektora iz Agencije za atomsku energiju, koja je usmerena da proceni tzv. moguće vojne dimenzije (possible military dimensions), to jest vojni potencijal, počevši od stupanja na snagu ugovora. Da bi se to uradilo, trebalo bi primorati Irance da saopšte svoja saznanja i rezultate, ali to bi podrazumevalo jedno neprihvatljivo ponižavanje za iranske zvaničnike, što bi još više otežalo pregovore. Zato je postavljeno ograničenje, da se traže dokazi realizacije kod nuklearnih oruđa (čuveni „pištolj koji se puši“), koja pak nije nikada otkrivena u ovim okvirima.

Vetrovi predstojećeg rata?

„Imamo odrešene ruke“ ponovio je izraelski ministar spoljnih poslova Liberman, nakon što je dobio odobrenje od parlamenta u pogledu mogućnosti ulaska u rat. Unutar Vlade, podrška je naprotiv došla smo od ministra odbrane.

Libermanove reči, i optužbe Netanjahua, došle su u jeku tenzija između Izraela i Irana na sirijskom poprištu, gde je već bilo uzajamnih napada. Dve baze koje su koristili iranski vojnici, u Hami i Alepu, pogođene su raketama koje su uzrokovale lak zemljotres magnitude 2,2 a koje su prema Teheranu došle iz Tel Aviva. Izrael nije potvrdio napad, ali bi moglo da se radi o petoj akciji izraelskih snaga poslednjih nedelja, koje bi trebalo, pre svega, da dovedu do uništenja iranskog raketnog arsenala (ukupno 200 komada uz četrdesetak žrtava), što je pravi cilj intervencija Tel Aviva.

Preveo sa italijanskog, uz neznatna skraćenja: Nebojša Vuković

Izvor: https://www.panorama.it/news/esteri/nucleare-iran-documenti-israele-accordo-netanyahu-trump/